Sorry, no posts matched your criteria.

Saša Ilić, nekadašnji golman po kojem je snimljena i jedna od priča u filmu Kad porastem biću Kengur: Nisam se plašio nepoznatog zato sam ostvario sve što sam želio

Gdje god da se pojavio i boravio, ostavio je traga, nenametljivo, skromno, ali izrazito upečatljivo. Život Saše Ilića, nekadašnjeg sjajnog golmana, a danas poduzetnika, vođen je intuicijom, izazovima, prepuštanjima. Njegova vjera u život i radost donosila je uspjehe jedne za drugim. Danas, nakon fudbalske karijere, putovanja, poslova na različitim stranama svijeta, izgradio je svoju oazu u bokeljskom dragulju Perastu pod imenom Monte Bay Reatreat.

Po njegovom životu snimljena je i jedna od priča u filmu „Kad porastem biću Kengur“. Odrastao je sa majkom, ocem i dvije sestre. Taj ženski princip duboko je usađen u njega, a muški dominira.Njegov nadimak je kengur. Sudbina nomada i borca.

U razgovoru za srbijanski online magazin Refresh Your Life (RYL) Saša otkriva nepoznate detalje iz svog profesionalnog života, povratku u Crnu Goru, ali i opisuje koncept nesvakidašnjeg hotela Monte Bay Reatreat, kojeg je otvorio u Perastu 2002., i koji je jedinstven na Crnogorskom primorju.

Kako bi ukratko opisao ko je Saša Ilić?

Ja sam čovjek koji reaguje srcem i instinktivno. Spontanost je način kako živim svoj život, ali isto tako bitna mi je struktura i stabilnost. Možda lijen po prirodi, ali se najbolje i najproduktivnije osjećam kada stvaram. Kada kreiram nešto, tada dajem 110% sebe, bez odmora i žalbe. Mrzim stagnaciju i kada nemam slobodu. Svjestan sam svoje pozitivne energije što i te kako djeluje i utiče na okolinu. U isto vrijeme imam i dozu stidljivosti u sebi kada me neko hvali, jer se tad ne osjećam baš najugodnije. Paradoksalna ličnost, mogu se prilagoditi veoma brzo u svakoj situaciji, pa i sebe neki put iznenadim. Donekle hedonista, imam tendenciju i talenat da okupljam pozitivne ljude oko sebe da bih uljepšao svoj život, što mi je jako bitno.

Balkan je Balkan. Emocija, ludost, sreća, tuga, spontanost, empatija, pravda, nepravda i ljubav upakovani u jednu pilulu. Koliko god da nam nešto fali na ovom području, mi kao narod smo fenomen, umijemo da nađemo sreću kad tugujemo, takođe kad smo srećni pronađemo neku tugu. Suze u oba smjera

Rođen si u Australiji, gdje si proveo i djetinjstvo, putovao i živio na raznim destinacijama, šta je ono što si otkrio?

Balkan je Balkan. Emocija, ludost, sreća, tuga, spontanost, empatija, pravda, nepravda i ljubav upakovani u jednu pilulu. Koliko god da nam nešto fali na ovom području, mi kao narod smo fenomen, umijemo da nađemo sreću kad tugujemo, takođe kad smo srećni pronađemo neku tugu. Suze u oba smjera.

Zaista se zahvaljujem svojim roditeljima što su me iščupali iz zapadne demokratske „slobodne“ sredine i dali mi mogućnosti da osjetim i okusim ovaj pravi balkanski mentalitet. Smatram da bi taj doživljaj i to iskustvo svaki mladi čovjek sa zapada trebao da iskusi. Ja to zovem ‘Balkanski Matrix’. Ko to iskusi, više povratka nema. Tek onda shvataš koliko smo duhovno bogatiji nego bilo gdje u svijetu.

Da bi mi kao narod iskoristili mogućnosti koje se ovdje pružaju, moraju se implementirati neke vrijednosti sa zapada, tj. rad, istrajnost i smanjiti očekivanja od drugih. Lako je okriviti druge za lične neuspjehe, treba zavrnuti rukave i malo rizikovati u životu. Čak bih savjetovao mladim ljudima sa naših prostora da žive malo na zapadu kako bi shvatili to šta mi imamo ovdje.

Igrao si fudbal u Engleskoj, bio golman, postao poznat u Engleskoj, Srbiji, svijetu. Po tebi je čak snimljen i film „Kada porastem biću Kengur“.Da li je to bio san dječaka iz Australije?

Svakom dječaku je san da odigra u najvećoj ligi na svijetu, pogotovo u Engleskoj. Najveća draž mi je bila jureći te dječačke snove put ka uspjehu. Kada sam bio na samom vrhuncu svoje slave, donekle ni sam nisam bio svjestan toga. Čak i ostvarenje tih snova mi se nije činilo kao veliki uspjeh. Nakon završetka karijere sam u stvari vidio koliko sam postigao. Sa tim iskustvom sam shvatio da su snovi ostvarivi samo ako to istinski želiš.

Što se tiče filma „Kad porastem biću Kengur“, velika mi je čast biti vezan za ovaj kultni film, koji najbolje opisuje ono ludo vrijeme u Beogradu i pokazuje da je u tako teškim vremenima moguće ostvariti svoje snove.

Uz jednu ili dvije (neki put 3 i 4) rakije kao dobrodošlicu, gosti se brzo osjećaju kao u svojoj kući, znajući da je Adult Only hotel i da nema pristupa ako niste gost. Naši gosti su uglavnom parovi, ljudi koji žele pobjeći od realnosti i koji uživaju u intimnom ambijentu gdje je sva pažnja posvećena njima





Šta je sve potrebno da bi bio najbolji golman?

Samouvjerenost i mentalna snaga, fizička sposobnost, velika odricanja i odlična saradnja sa saigračima.

Koji drajv te najviše pokreće da ideš u napad i da osvajaš neosvojivo?

Mogu slobodno da kažem da je to osjećaj. Sve što sam radio i radim, vođen sam prvenstveno svojim osjećajem. Nisam se plašio neuspjeha i samim tim sam rizikovao ulazeći u nepoznato. I tako sam ostvario sve što sam želio.

U Perastu si 2002., Kupio divan plac i sagradio čudesan bajkoviti hotel Monte Bay Reatreat. Kako bi opisao svoj dragulj i kome je on namijenjen?

Monte Bay Retreat je ekstenzija sama od sebe. Nije to bila neka klasična investicija za mene, već početak nečeg novog. To je jedna faza u mom životu gdje sam svjesno sebe iskorijenio iz Londona i prešao da živim u Crnu Goru sa vizijom da stvorim nešto za svoju dušu.

Upravo ta „duša“, ta energija se osjeća od prvog momenta kad se uđe u Monte Bay. Uz jednu ili dvije (neki put 3 i 4) rakije kao dobrodošlicu, gosti se brzo osjećaju kao u svojoj kući, znajući da je Adult Only hotel i da nema pristupa ako niste gost. Naši gosti su uglavnom parovi, ljudi koji žele pobjeći od realnosti i koji uživaju u intimnom ambijentu gdje je sva pažnja posvećena njima.

Kada čovjek počinje da shvata koliko je rad na sebi i svom tijelu važan za njega? I duh i tijelo i razvoj?

Mislim da svako ima svoje autentično životno putovanje. Svijest kod svih nas se razvija u različitim životnim dobima. Rad na sebi je jako bitan jer čim se čovjek zadovoljava „udobnošću“ u kojoj se nalazi, tj. zadovoljava se tim što ima u fizičkom, materijalnom, duhovnom i emotivnom smislu, tu počinje da se stvara nezadovoljstvo. A najbolji i najjednostavniji način dostignuti fizički, emotivni i duhovni razvoj je kada je čovjek u pokretu i bavi se nekim aktivnostima koje voli, da li je to joga, svakodnevna šetnja, trening itd. Tada se svijest razvija i pokreće neku vrstu pozitivne energije što otvara put za dalji mentalni razvoj.

U saradnji sa Martom Jovanović, instruktorkom joge, osmislili ste koncept yoga & lifestyle retreatment za april 2022. godine. Kako će izgledati program?

Marta je specifična osoba koja se rijetko sreće. Imamo sličnu, ako ne i istu životnu filozofiju, pa kombinacija Monte Bay Retreata sa njenim koučingom i joga praksom nudi zaista unikatan reset i relaksaciju u predivnom ambijentu.

Što se tiče programa, sklop energije Monte Baya sa Martinim konceptom je dobitna kombinacija koja goste sigurno neće ostaviti ravnodušnim.

Ilić: Svaka država u kojoj sam boravio bila je jedna životna lekcija

Krenuo si iz Australije, preko svijeta, do Srbije i Crne Gore gde si prepoznao najviše sebe, tu gdje pripadaš. Šta ti je donio taj put? I šta je ljepše; put ili dolazak do cilja?

Svaka država gdje sam boravio je bila jedna životna lekcija. Pokupio sam dosta iskustava, loših i dobrih, što je i kreiralo ono što sam danas. Iako smatram sebe građaninom svijeta, korijeni su čudo i jako sam ponosan to što sam Srbin, tj. srpskog porijekla. Smatram da su ljudi sa Balkana jako specifični i imaju sposobnost da se kroz loše i dobre situacije adaptriraju i snalaze ne gubeći ono što je najbitnije, smisao za život.

Ostvarenje cilja je daleko manje zadovoljavajuće od samog puta. Duhovni razvoj se automatski zaustavlja u tom trenutku kada se cilj ostvari, zato je jako bitno da imate nove ciljeve da bi se dalje razvijali.

Tema januarskog izdanja Ryl magazina nosi naziv „Ljudi sa sjajem u očima“. Kada su ti oči najviše svijetlile, a kada si prolazio hodnicima tame?

Oči mi najviše sijaju kada sam u fazi stvaranja i neizvjesnosti. Ali najveći uspjeh i sjaj u mom životu jeste stvaranje porodice i rođenje djece.

Nakon gubitka oca i završetka fudbalske karijere, ne znajući šta želim dalje u životu sa svojih 36 godina, skup je okolnosti koje mogu nazvati hodnikom tame.

Razgovarala:Mia Medaković (RYL magazin)

NAPIŠI KOMENTAR

four × 3 =