Sorry, no posts matched your criteria.
Image Alt
 • ŽIVOT&MOĆ  • Kako sam to uradio/la  • Imala sam sve, odličan posao na televiziji, ali u stvarnosti ja sam bila nevjerovatno usamljena

Imala sam sve, odličan posao na televiziji, ali u stvarnosti ja sam bila nevjerovatno usamljena

Imala sam nekoliko razdoblja usamljenosti u životu, ali nijedna nije bila intenzivna kao ona nakon mog drugog razvoda. Bila sam sama gotovo cijelo desetljeće, i uprkos  tome što sam bila zauzeta i imala odličan posao na televiziji, u stvarnosti ja sam bila nevjerovatno usamljena.

Razvodom, i to po drugi put, odstupila sam od onoga što je britansko-pakistanska kultura moga naslijeđa smatrala prihvatljivim. Nisam željela nikome pričati o svojoj prošlosti, niti odgovarati na pitanja o tome zašto sam donijela odluke koje sam donijela niti o tome koliko su moja kultura i religija utjecale na njih, jer sam se i dalje s njima borila.

Sada znam da sam odbijanjem da prihvatim svoju sudbinu i nesretan brak prekinula veze međugeneracijske traume, a to ima cijenu.

Usamljenost nema nikakve veze s tim koliko nas ljudi okružuje, ili koliko svijet misli da smo uspješni. To je stanje uma koje proizlazi iz stvari koje ne možemo kontrolirati, i nekoliko stvari koje možemo

Živjela sam sama i radila sam u smjenama u kojima sam znala ustajati u 4 ujutro, a u 5.30 ujutro raditi vijesti, ili bih radila kasnu smjenu koja je završavala u 23 sata. Oni koji su me vidjeli na ekranu nisu imali pojma kako se stvarno osjećam iznutra. Bila sam dobro obučena, mlada i privlačna – kako bih mogla biti usamljena? Jedne sam godine pratila glamuroznu rođendansku proslavu bolivudskog glumca Shilpea Shettyja. Ljudi koji su gledali prilog na TV-u možda su zamišljali da sam tulumarila cijelu noć. Ali čim je proslava snimljena, odvezla sam se kući i otišla pravo u krevet. Jer usamljenost nema nikakve veze s tim koliko nas ljudi okružuje, ili koliko svijet misli da smo uspješni. To je stanje uma koje proizlazi iz stvari koje ne možemo kontrolirati, i nekoliko stvari koje možemo. Razumijevanje ovoga pomoglo mi je da pronađem načine da to prevaziđem.

Začudo, moja najlošija razdoblja uvijek su se poklapala s mojim najproduktivnijim, jer me je osjećaj da nemam šta izgubiti učinio slobodnijom da preuzimam kreativne rizike u svom poslu

https://www.instagram.com/p/CVLK1UeoEvi/

Prazni dijelovi prostora i vremena (za kojima, kao majka troje djece, sada žudim) bili su mučni. Stoga sam napravila planove da im se suprotstavim. Pobrinula bih se da uvijek imam dvije aktivnosti u svom dnevniku za tekuću sedmicu. To je moogla biti večera s prijateljima, događaj ili čak nešto praktično kao što je šišanje. Nije bilo ni važno je li ili hoće li biti otkazana; jer činjenica da sam je imala zapisanu u svom dnevniku značilo je da se imam čemu radovati. Budući da sam voljela strane filmove, uvijek sam imala dva DVD-a za gledanje. Moja samoća je rezultirala time da sam postala pravi filmofil.

Začudo, moja najlošija razdoblja uvijek su se poklapala s mojim najproduktivnijim, jer me je osjećaj da nemam šta izgubiti učinio slobodnijom da preuzimam kreativne rizike u svom poslu. Stoga sam vrijeme u kojem sam bila sama koristila za pisanje scenarija i pohađanje škola i kurseva za scenariste. Pisala sam romane, od kojih nijedan nije ugledao svjetlo dana, ali svi su mi pomogli da razvijem svoj zanat i utrli put mojoj sadašnjoj karijeri pisca.

Kao radoholičar samac, ponekad sam se pitala koliko će vremena trebati da neko primijeti da me nema; možda ću pasti sa stepenica, ili doživjeti nesreću. Ovakvo razmišljanje je dodatno pojačalo moju usamljenost. Desilo se to kada sam pogledala u pakovanje paracetamola i pomislila kako bi bilo lako uzeti ih sve.Nisam bila samoubica, ali čak me i ta prolazna pomisao uplašila i počela sam odlaziti kod terapeuta. Sastajali bismo se svake srijede u vrijeme ručka. Taj sat bio je kao odskočna daska do sredine sedmice, i poticaj za vikend.

Ono što sam naučila od svog terapeuta je da niko neće doći da me spasi, i to je bilo u redu. Prigrlila sam prihvaćanje, pa čak i voljela svoje društvo. Empatija ka drugome također me oslobodila. Prestala sam se truditi da me čuju, i počela slušati, i tako se našla okružena ženama koje su prolazile kroz slične stvari.

Sada znam da sam zapravo trebala biti usamljena. Kada sam konačno upoznala muškarca koji će postati moj muž, znala sam šta želim od života. Nisam tražila nekoga da bude moj “svijet” ili da me spasi, jer sam sama izgradila svoj svijet i već sam sebe spasila. Jednostavno sam tražila nekoga ko će sjediti pored mene, kako bismo zajedno mogli gledati svijet. I to je ono što sam pronašla“, piše Saima Mir, nagrađivana novinarka i pisac za „The Giardian“.

Izvor:The Guardian

Foto credit (naslovna):Unsplash

NAPIŠI KOMENTAR

twenty − six =