Sorry, no posts matched your criteria.
Image Alt
 • ŽIVOT&MOĆ  • Kako sam to uradio/la  • Dunja Jelovac: U hrani sam tražila utočište, ali onda sam umirila svoje emotivne bure i smršala 25 kilograma

Dunja Jelovac: U hrani sam tražila utočište, ali onda sam umirila svoje emotivne bure i smršala 25 kilograma

Dunja Jelovac, urednica na Radiju FBiH posljednjih mjeseci vodila je najveću bitku. Onu sa samom sobom i kilogramima. Ali, ovdje nije riječ o kilogramima, oni su bili tek posljedica životnih izazova s kojima se suočavala. Dunja je pobijedila i danas s nama dijeli iskrenu i vrlo inspirirajuću priču, koja će sigurno biti motiv mnogima koji u ovom trenutku smatraju da nemaju snage pokrenuti se, otresti dlanove, ustati na noge i krenuti naprijed!

 

Kako smršaviti? Do prije godinu za mene je to bilo pitanje od milion dolara i razumijem da mnogim ljudima jeste teško naći odgovor. Koji je, kao što obično biva, zapravo vrlo jednostavan. Naime, dovoljno je da to i odlučite. Tako sam ja napravila i tako je i bilo. U mladosti nisam imala višak kilograma, a nisam toga bila ni svjesna. Mladost je po sebi lijepa, zanosna, bezbrižna. Ni ja nisam pretjerano brinula o svom zdravlju odnosno tjelesnoj formi.

Podrazumijevala se, a sve što uzmemo zdravo za gotovo jednog dana zaista i bude gotovo. Tako je bilo i sa mojom vitkom linijom. Našla sam se u šestoj deceniji i, kao za većinu ljudi moje generacije, preuzela brigu o starim i nemoćnim roditeljima. Istovremeno moja kćerka odlazi s porodicom živjeti u inostranstvu, daleko od mog krila i okrilja. Uz sve to i one neminovne poteškoće koje donosi klimakterij.

Balans je izgubljen, upala sam u koloplet emocionalnih i zdravstvenih bura i, sasvim očekivano, počela sam se prejedati. Tokom pet godina udebljala sam se 25 kilograma.

Nije bilo jednostavno doći do te impresivne brojke. Jela sam kao sumanuta. Važno je ovdje reći da mi je,u tom periodu mog života, to bilo potrebno. Bilo je to moje oralno utočište u koje sam radosno bježala.

Kad bi me prijatelji dobronamjerno upozorili na tu drastičnu promjenu u mom izgledu, doživljavala sam to kao atak. Šta sve nisam navodila kao izgovor i uspjela samu sebe zavarati da u te izgovore i povjerujam!

dunja jelovac borba s kilogramima zula digest3

Dunja na početku vježbanja

Moje godine, moji kilogrami. Šta se to koga tiče. Imam  pravo da jedem i u tome uživam. Normalno je da su žene mojih godina debele. Posezala sam čak i za onom čuvenom balkanskom: neću se udavati!

Kako je rasla ta moja zabluda, rastao je i broj kilograma, obim struka, ta kobna abdominalna pretilost. Rastao je i broj zdravstvenih poteškoća. Hipertenzija, povišen holesterol, rezultati pretraga daleko od onih maladalačkih…,i na holter su me kačili. I dalje sam se prejedala. A onda mi se desila povreda od koje se nikako nisam uspijevala oporaviti. Konkretno, nisam mogla normalno hodati. Ko zna kako bih prošla da mi prilikom jednog pregleda, doktor nije rekao: „Dunja, vi ste preteški!“ U mom slučaju to je bio prelomni trenutak. Ego mi je bio stravično povrijeđen, ja strašno ljuta. I tad sam odlučila, prije nego što sam i izašla iz ordinacije, više se nikad neću dovesti u situaciju da se stidim. Bilo me je stid vlastite slabosti karaktera i do čega me je dovela. Moj recept glasi – djeluj odmah i djeluj rezolutno!

Istog dana sam prestala, ali zaista sasvim i potpuno prestala jesti kruh, tjestenine, tijesta uopšte, šećer i krompir.

Nisam provodila nikakve određene dijete, jednostavno sam izbacila iz prehrane sve te štetne stvari. Ne nedostaju mi niti ih ikad poželim. Bude situacija kad me ljudi nutkaju i kao tješe, pa hajde pojedi sad, sad možeš, smršala si. Stvar je u tom da ja to zaista više ne želim. Jer znam koliko štete nanose mome zdravlju. I ne popuštam. Dosljednost je presudna ako želite zaista postići promjenu.

I druga, po mom čvrstom uvjerenju, od same ishrane važnija stvar je fizička aktivnost. Nikad nisam bila aktivna, ni u osnovnoj školi, izbjegavala sam časove fiskulture koliko god sam mogla.

Nikad se nisam bavila sportom niti sam ikad razumjela one koji to vole. Bila sam prava “kaučna žena”!

S prezirom sam gledala na pokušaje mojih vršnjakinja da održe formu. Ismijavala sam to očajničko otimanje starenju misleći, pa zalud vam je, svejedno ste stare!

Nisam shvatala da to govorim iz pozicije sebičnog komfora zdrave osobe. I baš zbog tog moga rigidnoga stava danas sam beskrajno ponosna na svaki odrađeni trening. Jer, gle čuda, ja treniram. E, to ja zovem promjenom!

Prvi put u životu, u ovim godinama i sa svim tim kilogramima na sebi, valjalo se odvažiti.

Moja je luda sreća da mog trenera Nedima Babića poznajem skoro pa od kad se rodio. Bila sam sigurna da zna šta radi i bila sam upravu. Za nekoliko mjeseci došli smo do postavljenog cilja; skinula sam 25 kilograma.

Radimo uporno, vrijedno i sa radošću. Taj prostor teretane, gyma, kako god, za osobu moje generacije i mojih svjetonazora je bio potpuno stran. Za prvi trening bilo je potrebno ogromno uzajamno povjerenje i uvažavanje.

Ja tad skoro pa nisam mogla da se krećem, bilo me je stid, nije mi prijalo da vidim odraz vlastitog tijela u ogledalu, nisam znala kako se uopšte rade neke vježbe. Zato je važno odabrati trenera i metod koji vama odgovara, kojem vjerujete i koji čini da se osjećate dobro dok vježbate.I naravno kao i u ishrani, važan je kontinuitet i dosljednost.

U mom slučaju cijeli jedan sticaj okolnosti doveo je gomilanja kilograma. Ta strašna riječ ”klimaks” i svi problemi koje donosi. Na jednoj strani roditelji kojima nisam kadra niti mogu pomoći, starost je kako kažu svačija, a želja da se pomogne ogromna. Na drugoj djeca, kćerka i unuk, pa hajde recimo i zet, koje sam dužna pustiti i svjesno i voljno s radošću puštam da idu za svojim snovima

Nisam odustajala od treninga ni u vrijeme totalnog lockdowna. Radili smo na online platformi. Možda sve ovo, sada kad se čita, izgleda lako dostižno. I vjerujte i da jeste. Teško je samo dok ne odlučite. Onog trena kad zaista sebi obećate da ćete napraviti tu dobru promjenu, vi ste već pobjednik. Sve dalje samo je stvar protoka određenog vremena potrebnog za rezultat.

Kao i za sve u životu, za ovako krupne promjene, potreban je motiv. Vjerujem da je sve stvar motiva. A kad je motiv ispravan, dobar, dobar je i rezultat. I kad sam mogla ja vala, može svako!

Danas mogu reći da sam dobrog zdravlja. Svi parametri pokazuju da sam u izvrsnoj formi. Trigliceridi, holesterol, krvni pritisak…,sve se to vježbanjem dovelo u red. Bez problema trčim uz stepenice. Sjetite se, nisam mogla hodati kako valja.

U martu sam bila pozitivna na coronavirus i prebolovala ga. Prošlo sam s onim što se smatra lakšom kliničkom slikom i vjerujem da je tjelesna težina i tu odigrala značajnu ulogu. Mada se s tim virusom nikad ne zna i to je za neku drugu priču. Za ovu je važno znati da nije priča o izgledu.

To zaista nije važno. Mlad, star, crn, plav, mršav, debeo, visok, nizak, apsolutno je irelevantno kako izgledamo. Ali samo dok smo, takvi kakvi jesmo, najbolja verzija sebe. Problem nastaje kad pristanemo na manje. Pristanemo na nezadovoljstvo sobom.

Čak sam se uhvatila u jednom trenutku kako izbjegavam ljude koji me pamte iz perioda prije gojaznosti. Nisam htjela da me vide, bježala sam na drugu stranu ulice pri slučajnim susretima. Pri susretima koje nisam mogla izbjeći, obarala sam pogled. Ne zbog toga kako izgledam već zato što sam znala da je to što vide, jako loša, blijeda, slaba, nedostojna verzija mene.

Danas naravno nisam ni mlada, ni lijepa, a niti ću se udavati ali sam prezadovoljna sobom. Jer opet izgledam kao ja i to je sasvim dovoljno za odličnu ocjenu. Svim srcem svima savjetujem; brinite o sebi, učinite sve što je u vašoj moći da uvijek budete najbolja verzija sebe. To naravno neće uvijek biti ni lako ni moguće. Svi mi bijemo svoje intimne emocionalne i duhovne bitke. Razlozi su duboko privatni, zato se i zovu intimni. No, nekad je dobro podijeliti. U mom slučaju cijeli jedan sticaj okolnosti doveo je gomilanja kilograma. Ta strašna riječ ”klimaks” i svi problemi koje donosi. Na jednoj strani roditelji kojima nisam kadra niti mogu pomoći, starost je kako kažu svačija, a želja da se pomogne ogromna. Na drugoj djeca, kćerka i unuk, pa hajde recimo i zet, koje sam dužna pustiti i svjesno i voljno s radošću puštam da idu za svojim snovima. Ali nisam bila dorasla tom izazovu. Poricala sam da patim i čeznem, djelovala jaka i pouzdana, u svemu efikasna i racionalna. I sve deblja.

Danas sam u stanju artikulisati emocije. Normalno je i uredu je osjećati i bol i sjetu, i nezadovoljstvo…, svašta i stalno osjećati je sasvim uredu. I ne moramo, gdje piše da moramo u svemu biti podjednako uspješni. Budimo samo najbolja verzija sebe. To je dovoljno. A kad je dovoljno, nema viška. Pa ni viška kilograma.

dunja jelovac borba s kilogramima zula digest6

Jelovac: Za ovako krupne promjene, potreban je motiv

dunja jelovac borba s kilogramima zula digest10

Danas je Dunja prezadovoljna sobom

 

Foto credit: Naida Muzur za Zula Digest

NAPIŠI KOMENTAR

17 − 13 =