Sorry, no posts matched your criteria.
Image Alt
 • ŽIVOT&MOĆ  • Aktuelno  • Elvira Velić-Muftić: Za pravo da se kupam u burkiniju u Neumu sam se izborila i zbog svoje kćerke

Elvira Velić-Muftić: Za pravo da se kupam u burkiniju u Neumu sam se izborila i zbog svoje kćerke

Promjene u društvu, neovisno o tome da li su akcije koje se poduzimaju male ili velike, prave pojedinci. Hrabri i sa stavom o stvari za koju se bore. Nekadašnja novinarka, a danas pedagogica u Srednjoj ekonomskoj školi u Sarajevu Elvira Velić-Muftić ovih dana u fokusu je medija zbog odmora u Neumu. Iako je prvobitna odluka hotela u kojem je odsjela bila da nije dozvoljeno kupanje u bazenu u burkiniju (zbog kako su naveli ne razumijevanja drugih gostiju za ovom vrstom kupaćeg odijela), odluku su brzo promijenili i Elvira je na kraju u burkiniju ipak zaplivala i kući ponijela lijepe uspomene kako iz hotela, tako i razgovora sa svim uposlenim, ali i našeg grada na moru. Ova situacija zapravo je otvorila mnogo značajniju temu o kojoj treba razmisliti, a to je, ne zvuči li gotovo nevjerovatno da 2021., živimo realnost u kojoj neko nešto ne može? I pitanje je: Imamo li uopće pravo, nakon svih borbi za razna prava, ne samo žena, djece, drugih, drugačijih, miriti se i pristati na takvu realnost.

Da razjasnimo za one koji ne znaju, šta je burkini, ako je to kupaći kostim (ili plivačko odijelo) za pokrivene žene, zašto bi uopće bio sporan za kupanje u bilo kojem bazenu, ili u bilo kojem hotelu?

Ljudi su navikli da sve stave u neke foldere i u neke matrice. U socijalnoj psihologiji postoji teorija koja se zove atribucijska teorija gdje zapravo svakoj pojavi pridajemo značenje a pridajemo joj značenje da bismo sami lakše razumjeli svijet. Zbog toga se uglavnom dešava da mnogim stvarima pristupamo sa predrasudama. Znači ne poznavajući detaljno priču o pojedincu ili o nekoj pojavi mi već unaprijed pridajemo značenje na osnovu nekih svojih ranijih iskustava na osnovu iskustava drugih ljudi iz naše okoline, ili zbog nametnutih stavova od strane medija. Zato dolazi do stvaranja predrasuda i stereotipa jer mi ne znamo dovoljno o tom nečemu pojedinačnom i tom nečem individualnom. Zato možda ljudi očekuju da pokrivene žene ne trebaju da se kupaju i ne trebaju da idu na bazene te da im je svako odudaranje od onoga šta oni misle o pokrivenim ženama zaista za njih nekako preplavljujuće i previše. Međutim činjenica je da je sve inndividualno i da svaki pojedinac zaslužuje da živi život onako kako želi a da pri tome, naravno, ne ugrožava druge ljude.

Moje mišljenje je da je svaka osoba duboko u sebi nesretna ukoliko nema izgrađen vlastiti stav, vlastito mišljenje a naravno i samopouzdanje, makar ona živjela u svakoj vrsti blagostanja, oslobođena bilo kakve vrste diskriminacije

Moram istaći da je pitanje pokrivanja žena pitanje življenja po jednom načinu filozofije, pitanje jednog načina života i to pitanje nikako ne zaslužuje da se kao takvo svodi samo na izvanjsko reflektovanje poimanja svijeta sa islamskog aspekta, odnosno na osnovu onoga šta ta žena na sebi nosi, zapravo da se ne svodi samo na mahramu, pogotovo da joj se upravo zbog toga ne nameće da ispunjava tuđa očekivanja o tome šta bi kao takva smjela ili ne. Zar ne bismo trebali pričati o mnogo važnijim, dubljim stvarima, a to je šta podrazumijeva činjenica da neka osoba nastoji da živi islam u smislu odnosa prema drugima, činjenja dobrih dijela i svega onoga što ta filozofija u osnovi jeste. Međutm,većina nas je nučena da pridajemo pažnju banalnim stvarima. Umjesto da sada razgovaramo o tome koju su novu vrijednost pokrivene žene unijele u našu zajednicu, na koji način doprinose boljitku ovog društva mi pričamo o burkiniju. Vjerujte da je priča o pokrivenim ženama mnogo veća i značajnija od priče šta one nose na sebi. No, nažlost najviše zbog toga što su odlučile da uz sve druge aspekte oživljavanja islamske filozofije, koju svaka od nas razumijeva i živi djelomično na isti način ali u mogim sferama vlastitog života ipak svaka od nas međusobno islamski svjetonazor doživljavamo dosta različito, jer širina islama to dozvoljava.

Čak i potiče jer islam insistira na individualnosti, na spoznaji i samospoznaji, s tim što smo se sve obavezale na poštovanje temeljnih principa islama,  pokrivena žena biva svedena samo na svoj vizuelni identitet.

Sada bih se više dotakla kupanja u bazenima ili na plažama žena koje su pokrivene. Baš na ovom primjeru možemo najbolje predočiti tu individualnost. Dosta pokrivenih žena islam doživljavaju na način da im je strogo zabranjeno kupanje na svim mjestima na kojima se mogu pojaviti prije svega muškarci a nekada i žene nemuslimanke. Najveći broj nas nastoji da pronađe, objekte i mjesta, na kojima ne vladaju velike gužve i da imamo što više mira i privatnosti. Možda sada zvuči nevjerovatno, no upravo sama pripadam toj populaciji pokrivenih žena. Ali određeni broj žena idu i u najveće gužve, što ponekad I sama činim kada nisam u prilici drugačije i na bilo koja mjesta za kupanje, osim ne na plaže za nudiste, i to smatraju veoma legitimnim i sa svjetskog i sa vjerskog nazora. Nažalost, ovu moju borbu mnogi su sveli na borbu za borbu kupanja u burkiniju pored žena  koje nose badiće i ne shvatajući da se ovdje radi o metafori borbe za ljudska prava.

Imate li informaciju, postoje li turistički objekti u našoj zemlji u kojima je burkini dozvoljen?

Postoje. U tekstu kojeg je prvo objavila Patria a u kome se donosi vijest o tome da na našem primorju postoje hoteli koji osporavaju kupanje u „odjeći“ naveden je i hotel u kome je dozvoljeno kupanje u burkiniju. Međutim, nigdje nema turističkog objekta koji bi poticao prijem takvih gostiju. Vidite, kupanje u drugačijim kupaćim kostimima od nametnutih, sad se postavlja pitanje ko je trendovske kostime nametnuo te zašto baš kao takve i jedine poželjne, ali to je jedna zasebna i veoma široka tema, nije samo stvar potrebe i htijenja pokrivenih žena. Na kugli zemaljskoj postoji ogroman broj osoba, prije svega žena, koje iz različitih razloga ne žele svoje tijelo izvrgavati pogledima i sudu javnosti a da ti razlozi nemaju nikakvog utemeljenja u bilo kakvoj religiji a napose ne u islamu.

Predrasude, ksenofobija, općenito nerazumijevanje drugog i drugačijeg nisu kategorije koje su ekskluzivno pravo Balkana, još uvijek je aktuelna kampanja širom Amerike o potrebi zaustavljanja diskriminacije žena azijskog porijekla,prava tamnoputih ljudi također su na testu čak i u demokratskim sredinama, kao i pripadnika nedominantnih religija u određenim sredinama…,šta sve ove pojave govore o nama kao ljudskim bićima, naročito onima koji zloupotrebljavaju činjenicu da su negdje većina?

U principu nekako smo uvjereni da stavovi većine kreiraju dominantni okvir vrijednosti jednog društva. Sada možemo postaviti pitanje, kako to onda da postoje društva u kojima živi dosta veći broj žena nego muškaraca, a u njima dominiraju muškarci. Sada ponovo otvaram jedno preširoko i preozbiljno pitanje, pitanje ženske osviještenosti i kreiranje prilika za takvo nešto, o čemu se može mnogo toga kazati. Znači nasuprot ukorijenjenom uvjerenju da je većina ta koja odlučuje i dominira, u pravom smislu kada su odlučivanje i dominacija u pitanju mi zapravo uviđamo da se ovdje radi, odnosno da je riječ o manjinama. Na vidljivom, općem planu primjer za to imamo u Jevrejima, koji su u odnosu na druge narode brojčano veoma mali narod. Pa ipak tako malobrojni dominiraju u nauci, biznisu, lobiranju, fantastično rade na očuvanju sjećanja na holokaust usmenom i psmenom predajom te raznim načinima umjetničkog izražavanja itd. Zar nisu, nažalost, na očigled cijelog svijeta i u okruženju arapskog svijeta, uspjeli suzbiti jedan arapski narod na život u getu nastavljajući da i dalje na tome rade. O kakvoj onda većini mi možemo da govorimo? Možemo jedino da govorimo samo o parlamentarnoj većini. A moć da posjedujete parlamentarnu većinu leži u malim ali elitnim skupinama ljudi koji kreiraju i nameću vrijednosti i uspostavljaju koncepte. Kvantitet ljudi nikada nije značio kvalitet i snagu neke zajednice. Naprimjer, istraživanja u oblasti ekonomije su pokazala da preduzeća identičnog broja zaposlenih, istih kvalifikacijskih i ostalih demografskih čimbenika (dob, spol, godine radni staž) ipak nemaju isti ljudski kapital. Ljudski kapital preduzeća uz ove pokazatelje uključuje izvrstan kadrovski odabir koji uključuje nadprosječne tražene kompetencije uposlenika, motiviranost, njihovo iskustvo i niz ličnih ili organizacijskih kaznačajki koje je nemoguće kopirati ili imitirati. Po kvaliteti ljudskih resursa zapravo se razlikuju uspješne kompanije i manje uspješne. Čak neke uspješne kompanije imaju značajano manji broj uposlenih od konkurentski kompanija a postižu veću izvrsnost. Tako Vam je u suštini  i sa društvima.

Kako inače provodite ljeto?

Ljeto je većini ljudi personifikacija uživancije, plaža, sjedenja po ljetnim baštama te odlazaka u prirodu. Meni, i mome mužu, ljeto je personifikacija za red, rad i disciplinu. Sezonom godišnjih odmora nastojimo se okoristiti dolaskom naših klijenata iz dijaspore. Naime, mi posjedujemo privatnu stomatološku ordinaciju i najveći broj ljetnih sati provodemo u njoj. Mi najčešće, kako kaže naša kćerka, proljetujemo. Tada pronalazimo neka lijepa, mirna odmarališta što ne znači da ne znamo otići na more u toku nekog vikenda i u vrijeme  ljetne sezone ali opet tragajući za mirom. Sarajevske ljetnje dane upotpunjavamo vikendima u mom rodnom selu ili u Blagaju kod suprugovih rođaka, na Velagićevini. U toku radnog dana kada god imamo sat ili dva na raspolaganju, bilo to ujutro, ili predveče, žurno odlazimo na sarajevske padine ili planine koje su nadomak grada. Po meni jedna od njvećih prednosti života u Sarajevu, što je ujedno i mana jer je Sarajevo zbog toga kotlina, što su brda i planine tako blizu svakom dijelu grada, što nije baš slučaj sa većinom kotlinskih ili nekih drugih svjetskih metropola.

Dugo ste radili kao novinarka, sada ste pedagogica u Srednjoj ekonomskoj školi, i za jedno i za drugo zanimanje itekako je važno samopouzdanje. Šta je Vama bilo od pomoći da izgradite svoje?

Mnogo toga važnog mi je izvršilo snažan utjecaj na tu moju stranu ličnosti. Rođena sam kao bliznakinja. Mom bratu je pri rođenju život bio ugrožen dok je mene majka veoma lahko rodila. Znači, odmah nakon rođenja svi su zaključili da sam nekako predodređena da mogu lahko prevazići svaku situaciju. Uopće se nije sumnjalo da nešto ne mogu a ujedno me nisu ni sprječavali da ostvarujem svoje zamisli. U našoj porodice odnosi su se zansivali na velikoj ljubavi, čestoj i otvorenoj komunikaciji i na strašnoj podršci koju smo davali jedni drugima, a sa roditeljima nas je bilo osmero. Iskreno budili smo čuđenje u selu, baš kao i danas, upravo zbog relacija koje smo razvili, naravno najviše zahvaljući našim dragim roditeljima. Svi smo dosta čitali. Moj prvi roman kojeg sam pročitala sa deset godina bio je roman Svjetlost u augustu  Williama Faulknera. Na nivou današnjih generacija djece i adolescenata takav odnos prema čitalaštvu mi izgleda kao nemoguća misija, a čitanje, koje ne mora od nas nužno napraviti bolju osobu, neminovno osnažuje naše samopouzdanje. Ono što moram istači je to da sam u islamu pronašla, pa mogu slobodno kazati neiscrpan izvor mogućnosti za osnaživanje.  Zatim, samopouzdanje jača kontinuirano ulaganje u svoja znanja, vještine, zdravlje, propitivanje svojih stavova i uvjerenja. Znači obrazovanje je prevažno. Moje je teklo na neki način ne konvencionalno – nakon osnovene škole upisujem srednju elektrotehničku, smijer jaka struja, nakon toga Islamsku pedagošku akdemiju sa koje sam otišla na Filozofski fakultet odsjek za Pedagogiju nakon čega završavam Francusku visoku školu novinarstva Media plan, i na kraju kada je institucionalno obrazovanje u pitanju, studirala sam postdiplomske studije edukacijskog menadžmenta na Filozofskom fakultetu u Zenici gdje sam okončala studij, ali nažalost završni magistarski ispit, čiji je nacrt ostao na fakultetu, nisam napisala. Naravno da je kontinuirani društveni angažman mnogo utjecao na razvoj mog sampouzdanja kao i čvrst oslonac kojeg pronalazim u svome suprugu.

Smatrate li da samopouzdanje zapravo nije stvar samo toga da nemate straha, već da ono zapravo znači imati snagu da se strahovi prebrode?

Snaga i dolazi iz autentičnog samopouzdanja, odnosno razumijevanja koncepata, odnosa, veza i relacija.

Zašto je važno danas odgojiti dijete, naročito žensko, budući da su i dalje žene diskriminirane na razne načine u dominantno muškom svijetu, da bude hrabro, obrazovano, sa stavom…?

Ovo što sam uradila kada je kupanje u burkiniju u pitanju, prije svega sam uradila zbog svoje kćerke koja mi je, kada smo tu priču zaokržili, sa velikom radošću kazala da sam zafrkana makača. Sami ste kazali zašto djevojčice i mlade žene moramo osnaživati, a sama bih dodala da ih moramo osnaživati i zbog njihovog ličnog zadovljstva sobom, vrednovanja sebe. Moje mišljenje je da je svaka osoba duboko u sebi nesretna ukoliko nema izgrađen vlastiti stav, vlastito mišljenje a naravno i samopouzdanje, makar ona živjela u svakoj vrsti blagostanja, oslobođena bilo kakve vrste diskriminacije.

Elvira na odmoru u Neumu

Razgovarala: Amela Keserović Polić

Foto credit: Naida Muzur

Make-up: Amra Frljak

NAPIŠI KOMENTAR

twenty − 18 =